Kuhano vino može biti i od vina... Svašta prodaju pod tim nazivom, a evo kako ga skuhati da bude i dobro
Postoje mnoge zablude i nepoznanice oko toga što je kuhano vino i kako ga pripraviti? Danas se na božićnim štandovima i ostalim javnim okupljalištima pod nazivom kuhano vino najčešće prodaju i podvaljuju neprihvatljivi topli napitci koji podsjećaju na sve osim na vino, a mogu i loše utjecati na zdravlje.
Čarobni prahovi
Koriste se najjeftinija vina koja nisu više za upotrebu, ili su u startu napravljena sa greškom, pa se prodaju u bescjenje, Dodaju se ogromne količine šećera, puno vode i čarobni prahovi, gotove mješavine aroma, pojačivača mirisa i okusa koji ne znam na koji način dobivaju (ili ne dobivaju) dozvolu za ljudsku upotrebu.
Grozne napitke pod nazivom kuhano vino sve češće pronalazimo i u kafićima, u kojima zarada definira proizvod, ali često i neznanje. U manjini su pravi ugostitelji koji ne podcjenjuju svoje goste i pristupaju ovom divnom napitku s puno pažnje, znanja i bez kompromisa.
Grci su prvi počeli
Stari su Grci i Rimljani vjerojatno prvi pili kuhano vino. Kvaliteta tadašnjih vina bila vrlo niska, pa su ga aromatizirali raznim travama i začinima koji su se kuhanjem otapali u vinu. Aromatizirano vino bilo je puno finije, a pilo se toplo, ili ohlađeno.
Brojni sačuvani recepti ukazuju da se u srednjem vijeku u Europi vino često kuhalo. Kao začini spominju se najčešće cimet, klinčić i med. U 19. i 20. stoljeću kuhano vino postaje sveprisutno u gotovo svim europskim zemljama pa i onima izvan Europe.
Skandinavci vole azijske začine
Popularan napitak prilagodio se okusima i navikama raznih kultura. U Njemačkoj čuveni gluhwein najčešće pripravljaju od crnog vina pa aromatiziraju limunoima, narančama i klinčićima. Skandinavci mu obavezno dodaju bademe i grožđice, a sve više i azijske začine.
Svaka kultura ima svoje specifičnosti, ali presudno je da je glavni sastojak uvijek dobro vino, što kod nas najčešće nije slučaj. Pod dobrim vinom se podrazumijeva ono koje je užitno i bez kuhanja. Ne treba pretjerivati pa kuhati skupa vina, zato što se na visokoj temperaturi gube brojna svojstva.
Vode do 30 posto
Jednostavnija varijanta za pripravak manjih količina traži dobro vino, bijelo ili crveno, koje se može razrijediti običnom vodom, ali nikada s više od 30 posto. Dodaju se začini po želji i umjerena količina šećera, zagrije se do 80 stupnjeva pa drži pokriveno na toj temperaturi dok se ne otpuste arome iz začina.
Najčešći začini su cimet, klinčić, agrumi, vanilija, anis, đumbir, muškatni oraščić… Treba koristiti kvalitetne začine, poželjno je da budu u komadima, i uskladiti im mirise i okus. Gotove, mljevene pripravke treba izbjegavati. Tko želi izbjeći šećer pa vino zasladiti medom, treba ga dodati na kraju, nakon što se temperatura malo spusti.
Voće ne treba ukuhavati
Druga varijanta, koju najčešće koriste ugostitelji i kvalitetnija je, temelji se na izradi sirupa koji se kasnije dodaje vinu. Najčešće se radi tako da se prvo karamelizira šećer, potom dodaje manja količina vina u koju se umiješaju željeni začini pa se kuha dok se sirup ne zgusne.
17.12.2025.
