Svjetski dan šampanjaca slavi se posljednjeg petka u listopadu! Evo i nekoliko zanimljivosti o njima

Šampanjci su samo pjenušava vina proizvedena u francuskoj regiji Champagnei proizvedeni metodom druge fermentacije u boci, mogu biti bijeli ili ružičasti, crnih nema, a ne smiju biti slatki. Odredili su Francuzi i da se šampanjac smije raditi uglavnom od bijele sorte chardonnay te crnih sorti mlinarski pinot i crni pinot. I od crnih sorta ponekad rade bijelo vino. Ima dobrih pjenušavih vina proizvedenih šampanjskom metodom širom svijeta, poprilično ih je i kod nas, no ne smiju se nazivati šampanjcima.

Grožđe za proizvodnju šampanjaca bere se rano i radi se mirno bazno vino s relativno malo alkohola te puno kiselina koje baš i nije fino. Njime se napune šampanjske boce i dodaju kvasci te sirup od vina i šećera kako bi se pokrenulo drugo vrenje. Boce se zatvore čepom poput onih za pivo i polože vodoravno. Nakon devet mjeseci ili više, što dulje, to bolje, postupno se uspravljaju kako bi talog došao u grlić boce. Otvore se kako bi pritisak izbacio talog, pa se ono što je isteklo nadopuni vinom i(li) ekspedicionim likerom čiji je sastav često tajna proizvođača. Potom se boca zatvori šampanjskim plutenim čep koji se dodatno pričvrsti žicom. 

Vinski blogeri dogovorili su se prije 16 godina da se posljednji petak u listopadu posveti tom prekrasnom piću koje vežemo uz svečane prilike, a voljeli bismo ga piti uvijek, te da svatko objavi članak u njegovu čast. Tim povodom i vinskiklub.hr objavljuje inekoliko zanimljivih podataka o šampanjcima.

Mjehurići

Francuzi su izbrojali i koliko je mjehurića u boci. Od 1986. do 1989. posebnim su kamerama snimali kemijske i fizičke procese u boci i izračunali da ih je oko 250 milijuna. 

Ne mućkaj

Pjenušava vina su “nježna biljka” i pri otvaranju se ne mućkaju. Šteta je prosuti mjehuriće. Skinu se kapica i žica, lijevom rukom čvrsto se primi čep, a desnom dno boce. Boca se lagano okreće u smjeru suprotnom od kazaljki na satu i otvori. Potoči se i uživa. 

Stara čaša

Plitka i široka čaša iz koje se šampanjac redovito pio do prije pedesetak godina, oblikovana je, kaže legenda, prema dojkama Marije Antoinette. 

Nove čaše

Donedavno se točio u uske i visoke čaše koje nemaju toliko dobru priču, ali u njima šampanjac dulje “perla”. Posljednjih desetljeća poslužuje se i u malo širim čašama koje se pri vrhu sužavaju zato što se u njoj najljepše razvijaju mirisi i okusi. 

Leti, leti

Amerikanci tvrde da pri tlaku od šest atmosfera u boci, čep leti brzinom od 65 kilometara na sat ako se makne žica koja ga pridržava i pusti da ga pritisak sam izbaci. Nijemci su, pak, divljački zatresli bocu pjenušavog vina u kojem je tlak bio 2,5 atmosfera i čep je letio 40 kilometara na sat. Drugu bocu ostavili su satima na suncu i čep je, tvrde, bio 2,5 puta brži. 

Opasno je 

Unatoč brzini, šampanjski čep ne može ubiti čovjeka. Municija u paintballu, primjerice, leti nekoliko puta brže. Može, međutim, ozbiljno ozlijediti pa i izbiti oko, na primjer. 

Daljina

Amerikanac Heinrich Medicus je 1988. čep iz šampanjske boce izbacio 54,2 metra u daljinu. 

Kupka

Marylin Monroe okupala se jednom u kadi koju je ispunila s 350 boca šampanjca. Uludo je potrošila 262,5 litara tog prekrasnog pića.