Početna

Ostavština Antuna Adžića: Graševina ne stari, a crni pinot se 'pohlepno' pije

Šećeri su tu, kiseline su tu, staze su utabane i sve ostaje kako treba biti. Naglasak je na iskrenosti, rekao je naš znani sommelier Josip Orišković predstavljajući Graševinu Adžić 2023. Na Festivalu graševine u Kutjevu vodio je radionicu Ostavština Antuna Adžića, lgendarnog kutjevačkog vinara koji nas je napustio 2022. Vinariju danas vode članovi Tunine obitelji, a o vinima od 2019. brine. Vrlo dobro brine, pokazala je ova mlada graševina. Mlada je, još i danas, Graševina 2009. koja je bila prvak ocjenjivanja graševina prije 14 godina. Prošla bi pod puno mlađe vino na slijepom ocjenjivanju. Grožđe je s položaja Mitrovac i Venje, i danas bi sigurno dobila odlične ocjene. Graševini 2009. s položaja Hrnjevac, pak, vrijeme je dalo patinu, no ostala je i dalje dama koja će plijeniti pozornost gdje god se pojavi.

Prepoznao ih je Enjingi

Vinarija Adžić osnovana je 1993. vinarija. Imali su hektar i pol vinograda na glasovitom položaju Venje. Danas obrađuju 10 hektara svojih vinograda na Mitrovcu i Hrnjevcu, a imaju i sedam u zakupu. Tona je bio je vozač u Kutjevu, igrao je i nogomet. On i brat su prodavali grožđe. Razbolio se i berba je došla u pitanje. Uskočio je Enjingi i napravio im vino koje se lako prodalo. Tako je kuća krenula. Antun je slijedio Enjingijevu priču da vinograd daje vina i da se ne treba miješati, ispričao je Adžićev prijatelj i najveći mali kutjevački vinar Ante Miličević. Enjingijeva priča značila je i spontane fermentacije te autohtone kvasce koji daju tople alkohole i ostave malo šećera. Između pet i devet grama što vinu daje mekoću i slast. To je bio stil, znao je da je u tome dobar i u druge stilove se nije upuštao.

Imali su najbolji vinograd

Družimo se od 40-ih godina prošlog stoljeća. Pamtim da su Adžići imali najbolji vinograd u Hrnjevcu. Nisu mu htjeli preuzeti grožđe, molio me da ga ja uzmem. Pozvao sam ga da dođe i proba svoje vino. Kušao jec, nasmijao se i rekao da nema kud s njim. Prodat ću ga na svoje ime, odgovorio sam mu. Znam ga dugo kao dobrog čovjeka pa sam znao i da će raditi dobra vina. Sredinom devedesetih predstavili smo ih u Zagrebu i krenulo je. Tad se i sin Željko uključio u posao, prisjetio se Ivan Enjingi. Ponudio je Josip Orišković na kušanje i Graševinu 1999., najsatriju koju su pronašli u podrumu. Dio kiseline u vinu kroz 25 godina se izgubio, ali ostali su neprovreli šećeri koji ga drže. Berba je bila sredinom 10. mjeseca, osjeti se fina medna nota, a i danas se prepoznaje graševina.

Jela iz Panonskog mora

Iz arhive je stigao i Pinot sivi 2000. prekrasnih aroma poput anisa. Fascinantno je vino i djeluje mlađe nego kušane graševine iz 2009. Rajnski rizling 2022. prekrasno je vino iz posljednja Antunove berbe. Polusuh je, stil je između alzaškog i mozelskog, a odlično bi popratio jela poput jastoga i škampa. Slatkoću namirnice upotpunila bi slatkoća vina. Poslužen je i crni pinot u kojem ima i malo gamaya. Poseban crni pinot, kao što trebaju biti vina od te sorte. Kod crnog pinota moramo slaviti raznolikost, raditi ga onako kako ga je Bog dao i izvući najbolje što neki terroir nudi. Ovo je vino tako napravljeno i neću se sramiti: popit ću ga u jednom pohlepnom gutljaju, zaključio je predstavljanje ostavštine Antuna Adžića Josip Orišković. Fotografije: Tena Protić  

08.04.2025.

Loading…
Loading the web debug toolbar…
Attempt #