Tko ima crno vino čiju boju ne mogu isprati ni bijelo ni voda? Matela!
Želiš li dobro vino, moraš pustiti da te poljubi Bog, ako vjeruješ u njega, ili priroda, ako ne vjeruješ, govorio je Ivan Kovač Matela iz Kaštel Sućurca točeći izvrsnu prošlogodišnju maraštinu čije je grožđe tri dana macerirao pa pokrenuo fermentaciju kvascima koji su mu ostali od pošipa. Divljim kvascima, naravno. U čistoj čaši, netom opranoj, ostao je crveni odsjaj.
Voda nije pomogla, a crveni odsjaj u čašama ostao je čak i nakon što smo iz njih kušali bijelo vino od maraštine. Prije pranja bila je u njoj Esenca. To se ne može isprati, dodao je Matela. Esenca je crljenak kaštelanski. Esencija crljenka kaštelanskog. Crno vino. Nema tu razmišljanja može li mu se tepati crveno. Ali sjajno. Sjajno crno i sjajnih mirisa i okusa. Isprva po crnom ukuhanom voću, potom mediteranskom bilju poput smilja i kadulje, a okus je nevjerojatno gust.
Ivan: Imam '34 i nešto' etiketa
Ima oko 12 grama neprovrela šećera po litri, a slatkoća se jedva osjeća i nimalo ne smeta zahvaljujući izraženoj svježini vina. No, nevjerojatno je gusto i koncentrirano zahvaljujući visokom ekstraktu koji se bliži nevjerojatnoj brojci od 40 grama po litri. Decanterovi su ocjenjivači u travnju 2022. pohvalili zreli završetak i dodijelili 87 bodova od 100 Esenci iz 2021. godine, polusuhom vinu s 15,3 posto alkohola koje u trenutku ocjenjivanja jedva da je navršilo šest mjeseci.
Jednostavno, ali dobro napravljeno vino bogatih mirisa i okusa u kojima dominiraju šljive, zapisali su Decanterovi ocjenjivači 2022. godine. Isti broj bodova osvojila je i Matelina Babica 2021. Vino je začinjeno s 10 posto crljenka, ima 14,3 posto alkohola i suho je. Prema Decanterovim ocjenjivačima Esencina vršnjakinja je vrlo jednostavno, ali dobro napravljeno vino, s neobičnom slanom aromom i okusom prepunim tamnog bobičastog voća, šljiva i smokava. Vrlo jednostavno?
Kovač: Ne dam čokotu gnoja! Ne dam...
Babica je dijete plavca malog, što znači i da je unuka crljenka Uzgajaju je uglavnom na području Kaštela i miješaju s drugim sortama kako bi im popravila boju i dodala svježine. Pod paskom dobrih vinogradara i vinara može i sama vrlo ugodno iznenaditi i u čaši. Radi je Ivan i kao Rosé.
I Babica 2021. osvojila je lani Decanterovih 87 bodova. Matela u podrumu još njeguje i vino od ove sorte iz 2019. Ne mjerim ja prije berbe šećere i kiseline u vinogradu. Gledam grožđe, vidim kad mu je vrijeme i uglavnom berem 20 dana nakon ostalih. Pravila nema. Svaka je godina drukčija, a ja ne mogu protiv nje, govori Ivan Kovač Matela i dodaje kako se vinari prilagođavaju tržištu pa im vina gube dušu.
Matela: San mi je puniti boce izravno iz bačve
Smatra kako dobro vino mora odležati najmanje dvije godine u drvenoj bačvi i san mu je puniti ga iz nje izravno u bocu. Ako se i nakratko stavi u inoks, kaže, izgubi najmanje 20 posto onoga što je imalo. U vinogradu radi najmanje što je moguće. Ne da lozi gnoja zato što smatra da se treba sama izboriti za hranu. Bere između 800 i 900 grama po čokotu. To su dva do tri grozda. Ima, precizan je, 34 i nešto etiketa. Ali trenutačno ima u podrumu i pet prošeka. Za svaki prst po jedan.
Objašnjava kako su se ljudi rađali i umirali s prošekom: kad se dijete rodilo bila je tradicija napraviti prošek koji se pio na njegovu vjenčanju, a nekoliko se boca ostavljalo da drugi popiju i nakon što umre. Imao je Ivan Kaštelanski prošek, a sad ih radi monosortno. Bijele od tri naše malvazije, one istarske, ali i malvasije dubrovačke te maraštine, koju Talijani zovu malvasia lunga ili malvasia del Chianti.
Ivan: Inoks oduzme vinu najmanje 20 posto
Radi i crne prošeke od plavca malog i, kako je genetika pokazala, njegove kćeri babice. Žali što babica nije na listi sorata od koji se smije raditi prošek pa ga mora etiketirati kao desertno vino. Uska su i niska vrata koja vode do prošeka, ali isplati se pomučiti do "pećine" s tim blagom. Istarska malvazija iznenadila je nježnim, a prekrasnim mirisom lješnjaka. Maraština je možda mrvicu preslatka, no takva vina relativno lako nađu publiku.
Uska su i niska vrata koja vode do prošeka, ali isplati se pomučiti do pećine s tim blagom. Istarska malvazija iznenadila je nježnim, a prekrasnim mirisom lješnjaka. Maraština je možda mrvicu preslatka, no takva vina relativno lako nađu svoju publiku.
Kovač: Babicu ne priznaju za prošek
Dubrovačka malvasija, pak, dala je prošek s manje šećera, ali puno kompleksniji. Konavosko polje u kojem grožđe raste pod brdom je i s puno vodotokova. Zbog toga su noći hladnije, što grožđu omogućuje da zadrži kiseline i vinu osigura svježinu. Još dvije esencije dali su plavac mali i njegova kći babica, čiji je naziv sam po sebi umanjenica pa tatino prezime mali ne treba isticati.
Bez obzira smjeli ih mi zvati prošek ili morali to skrivati, oba su dobra za srce: pružaju veliki užitak, ali i popravljaju krvnu sliku. Ivan voli vina. Tepa im, miluje ih i igra se s njima s punim srcem i svakim od svojih 130 kilograma. Unatoč korpulentnosti, nije mu teško provlačiti se kroz ta uska i niska vrata, a ima i izvrsnog savjetnika za vinograd i podrum.
Matela: Crno vino mora biti dvije godine u bačvi
To je onaj slavni Joe Feeling za kojeg su mnogi čuli, ali malo njih ga želi poslušati. Ima Ivan Kovač Matela i neostvarenu želju: Tražim crni cuvee. Znam od kojih će sorata biti, ali nemam prave omjere. Ne treba sumnjati da će ih pronaći. Uostalom, njemu se s vinima ne žuri. Dvije godine nisam prodavao vina kako bi bila sva zrela. Radije ću ih popiti sam nego nuditi premlada, kaže Matela.
08.04.2025.
